Saopštenja i konferencije

IZBORI 2014.

Lista broj 9. - Bunjevačka stranka - Srđan Evetović

Bunjevacka stranka Srdjan Evetovic 

Izbori za nacionalni savit Bunjevaca koji će biti održani u nedilju 26.10.2014.godine je prilika da svojom voljom stavimo tačku na sramotu koju trpimo već duže vrime, a to je da mi Bunjevci nemamo nacionalni savit, odnosno da umesto njega imamo privremeni organ koji su nam drugi odridili umisto nas. I sve zato što bivši članovi savita nisu umeli i nisu tili da se dogovore o tome kako triba radit. Rezultati koje je tribao da postigne savit su potpuno izostali.

Bunjevačka stranka i ljudi sa njene liste su kadri da stvari dovedu u red, jel su oni ti koji su se pokazali da hoće, mogu i znaju kako to da urade, da su organizovani i složni, brzi i postižu rezultate. Ne pričaju mnogo, već rade.

Mi hoćemo:

          Da se završi standardizacija bunjevačkog jezika i da se izmenama propisa bunjevački jezik proglasi službenim na teritoriji grada Subotice i drugim mistima

          Da se osnuje pokrajinski zavod za kulturu Bunjevaca

          Da se u školama izučava istorija i jezik Bunjevaca

          Da se školuju profesori i kadrovi koji će bit nosioci ovoga posla

          Da  Bunjevačka matica dobije isti status ko i Matica Srpska, to jest da postane državna ustanova

          Da i druge bunjevačke organizacije, ko što je Bunjevački kulturni centar, ne budu više udruženja građana već državne institucije

          Da se nastavi bliska saradnja sa najvišim državnim organima koja je započela i održava se  zahvaljujući našem zalaganju

          Da u lokalnoj samoupravi bude angažovano daleko više Bunjevaca neg što je to bilo do sad

Mi znamo i možmo, jel smo se zalagali i postigli:

          Da se nacionalni saviti na teritoriji grada Subotice, pa i Bunjevački finansiraju i iz Budžeta grada

          Da Pridsidnik Republike Srbije positi Suboticu i primi zvaničnu delegaciju Bunjevaca

          Da Pridsidnik Vlade positi  Bunjevačku maticu i razgovara sa pridstavnicima Bunjevaca

          Da bunjevačka udruženja dobijaju sridstava iz Budžeta za svoje delovanje, programe i manifestacije

          Da se prikupe sridstva za izdavanje prvi savrimeni udžbenika za bunjevačku dicu

          Da se sve veći broj Bunjevaca uključuje u organe lokalne samouprave i još mnogo, mnogo toga.

Do sad su Udruženja građana bila ta čiji su pridstavnici činili većinu u nacionalnom savitu Bunjevaca. Zato nije ni moglo doći do dogovora.Osim jednog udruženja, sva ostala su slabo organizovana i bez jasni ciljeva. Kod nas to nije slučaj. Mi smo ti koji uspešno delujemo. Koji smo, pored ostalog,  i deo odborničke grupe Srpske Napredne Stranke u Skupštini grada i tu situaciju uspešno koristimo da se izborimo za ciljeve i potribe Bunjevaca.

 

Lista kandidata

 

 

IZBORI 2014.

Lista broj 8. - Udruženje građana „Bunjevačko kolo” Sombor, Aleksandar Bošnjak

 kzm 1

   U utorak, 7. oktobra, u prostorijama  Udruženja građana „Bunjevačko kolo” u Somboru, pridstavljena je lista pod rednim brojom 8 za izbor članova Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine. Lista koja će se 26.oktobra nać na izborima NSBNM ima 17 kandidata od koji je 6 žena. Nosilac liste UG „Bunjevačko kolo” Sombor je Aleksandar Bošnjak, a svi kandidati dolaze iz Sombora.

  Konferenciju za novinare održala su prva tri kandidata sa liste, Aleksandar Bošnjak, Dejan Parčetić i Marija Brdarić. Tom prilikom istaknuto je da su kandidati na listi ljudi koji do sada nisu učestvovali u radu NSBNM. U programu liste, u nekoliko tačaka, istaknuta su osnovna načela liste.

   Kandidati liste smatraju da se osnivanjem novi institucija razbija bunjevački korpus, da je neophodno priznanje autohtonosti, državotvornosti i konstitutivnosti bunjevačkog naroda, te rešavanje pitanja odnosa između Bunjevaca i Bunjevaca Hrvata.

S. N.

Lista kandidata

 

Program liste: "UG "Bunjevačko kolo" Sombor, Aleksandar Bošnjak" za izbore u Nacionalni savet bunjevačke nacionalne manjine

            Kako bismo sagledali današnju situaciju upravljanja i rada u interesima bunjevačke nacije, moramo se vratiti unazad i reći:

Bunjevci, kao nacija, imaju svoje jasno istorijsko utemeljenje u ovim krajevima. Ono se temelji u Somboru na Ugovoru o alternativi, učešću Bunjevaca u otkupu slobodnog kraljevskog grada i Sombora i Subotice, presudnom učešću Bunjevaca sa Srbima u Velikoj narodnoj skupštini 1918. godine, učešću Bunjevaca u javnom i političkom životu Austrougarske, države SHS i Jugoslavije. Međutim, kada je došlo do oslobođenja nakon Drugog svetskog rata, u kojem su Bunjevci uveliko učestvovali u antifašističkom bloku, to oslobođenje se nije odnosilo i na tu naciju.

Tek nakon titoističkog perioda dolazi do reanimacije bunjevačkog nacionalnog korpusa, nacionalnih prava i statusa. Trebalo je stvoriti uopšte uslove postojanja nacije, da bismo došli do situacije da uopšte biramo prvi Nacionalni savet. Trebalo je razbiti situaciju u kojoj Bunjevci nisu u zakonodavnom smislu postojali. To su radili naši ljudi onog vremena, na više različitih načina. Išli su u Beograd, Novi Sad, u medije, kod raznih organizacija, tražili i dobijali podrške prijatelja u zemlji i van nje, da bi, ali ne odjednom, nego malo pomalo, teškim probijanjem ranije situacije došli do obrazovanja, sada reanimiranog, bunjevačkog nacionalnog korpusa. Tek tada su postojali uslovi za biranje Nacionalnog saveta. To je bio najteži deo posla afirmacije Bunjevaca kao nacije i to su Bunjevci radili iz čistog entuzijazma. O svom trošku su putovali u različite institucije, države, na međusobne satanke, pa su čak neke izdatke samo snosili, bez nadoknađivanja sa bilo koje strane. No, to što njih niko nije finansirao, što su sami snosili troškove za ostvarivanje svojih nacionalnih ideala, nije umanjilo efekte njihovog rada. Naprotiv, oni su postigli najvažniji deo interesa Bunjevaca, upravo takvim radom. Ta stremljenja, u ono vreme, išla su idejama bunjevačke autohtonosti na ovoj teritoriji, bunjevačke državotvornosti ove države i bunjevačke konstitutivnosti, bazirane na njihovoj državotvornosti, dakle, idejom da je ovo matična država i da nemaju drugu matičnu državu van nje.

Tek tada dolazi do Zakona i nacionalnim manjinama i nacionalnim savetima. Odlučeno je da privatimo status nacionalne manjine u ovoj državi, uobličen tim zakonima, kako bi kroz prava, koja ti propisi daju nacionalnim manjinama, ostvarivali one nacionalne interese koje zakon daje i drugim nacionalnim manjinama, ne odričući se naših prava na priznanje državotvornosti, konstitutivnosti i autohtonosti.

Tek nakon toga, možemo slobodno reći, na gotovo već pripremljene nacionalne uslove, dolazi izbor prvog Nacionalnog savet. Da nacionalni korpus radom tih ljudi i pripadnika Bunjevaca nije reanimiran i dobijeno njegovo priznanje od države, Nacionalnog saveta Bunjevaca ne bi uopšte ni bilo. On je prvo radio bez novca dobijenog od države. Budžet dolazi tek kasnije. Mora se reći da je taj prvi Nacionalni savet, za čiji izbor je bila samo jedna lista, učinio presudne stvari za Bunjevce. Dobro je radio ceo svoj zakonski mandate, doneo je izuzetne odluke za interese Bunjevaca, bunjevačku zastava, bunjevački grb, bunjevačke nacionalne praznike, uvođenje maternjeg jezika sa elementima kulture u škole itd., a onda dolazi do nezakonitog produženja mandata, dolazi do razmirica, pretežno oko sredstava budžeta koje je već tada država obezbeđivala. Dolazi do obrazovanja nacionalne birokratije u vidu angažovanih činovnika na obavljanju tehničkih poslova Nacionalnog saveta, ali i njegovih tela i ustanova. Kako se ta birokratija obrazovala upravo od članova Nacionalnog saveta i ljudi bliskih njemu, tako dolazi do ulaska interesa nacionalne birokratije u rad Nacionalnog saveta i to na velika vrata. Sada se svaki nacionalni interes i posao oko njega počinju finansijski iskazivati, pa i plaćati i tada izbijaju nesporazumi sve do raspuštanja prvog, inače nezakonito produženog, Nacionalnog saveta, pa onda drugog saziva unutar redovnog mandata. Nacionalna birokratija, koja vlada Nacionalnim savetom, zaboravlja naše nacionalne programe kojima tražimo afirmaciju ostalih i još važnijih naših prava, autohtonosti, državotvornosti, konstitutivnosti itd. i svu svoju energiju troši na finansijske trzavice, sve do raspuštanja i prvog i drugog Nacionalnog saveta, jer više nije bio u stanju da funkcioniše u takvom sastavu personalne unije birokratije i Nacionalnog saveta i njegovih organa.

Sve ovo nas, dakle, uči da se neminovno mora izvršiti odvajanje nacionalne birokratije od upravljanja nacionalnim interesima. Mora se razdvojiti formulisanje nacionalnog interesa od njegovog tehničkog sprovođenja. Nacionalni savet od države dobija sredstva kojima treba da ostvari svoje interese u 4, zakonom određene, oblasti. Načine i forme ostvarenja tih interesa utvrđuje Nacionalni savet i izvršava ih putem stručnih službi. Nacionalni savet, dakle, naručuje i nalaže plaćenim stručnim službama izvršenje određenih poslova i ta stručna služba ne može sama sebi da nalaže izvršenje poslova, time što su oni u isto vreme i članovi Saveta. Upravo to se dešavalo i upravo zato sui  propala dva Nacionalna saveta, pa ako hoćemo u budućnosti da imamo Nacionalni savet, to više ne možemo da dopustimo, jer ćemo ponovo ostati bez Nacionalnog saveta, a onda je pitanje da li ćemo uopšte više imati priliku da biramo Nacionalni savet.

Naime, ne može više niko biti stavljen u situaciju sukoba interesa. Član Nacionalnog saveta, koji je istovremeno plaćen za svoj rad na bilo kom poslu ili projektu, za taj Savet ima jedan interes, koji je opšti interes Saveta i Bunjevaca, ali ima i jedan jači, lični materijalni interes sebe i svoje porodice, koji jeste legalan, ali jeste u sukobu sa opštim interesom Nacionalnog saveta kao poslodavca.

Upravo u ovom političkom momentu naše zemlje insistira se na likvidaciji sukoba interesa gde god se on sretne, jer su se konačno sagledale sve nedaće koje su takvi sukobi interesa naneli ovom društvu uopšte, a videli smo i nama Bunjevcima.

Na našoj listi nema plaćenih činovnika Nacionalnog saveta, niti njihovih organa i ustanova, a ako u toku mandata bilo ko to postane, moraće da se odluči ili za jedno, ili za drugo, baš kako se to danas u našem društvu strogo zahteva.

Izvođenje radova po projektima od nacionalnog interesa izdavaće se po pravilima javnih nabavki, jer se tu rukuje budžetskim sredstvima. Članovi takvog Nacionalnog saveta neće imati svoj lični interes u formulisanju odluka Nacionalnog saveta, a kako je interes Bunjevaca ipak zajednički, neće biti razloga za razmirice koje bi eskalirale do raspuštanja Nacionalnog saveta, kao što je do sada bilo. Najveći rezultati za ostvarenje nacionalne reafirmacije ostvarili su ljudi koji za do nisu primali, nego davali svoj novac, jer su radili za ideju, za svoj nacionalni identitet, za svoje pretke, za svoje potomke, pa to jeste dokaz da neplaćeni članovi Nacionalnog saveta mogu da ostvare veće rezultate od onih koji su sebi nameštali razne honorare, a da su ipak ostali članovi Nacionalnog saveta.

Nismo rekli da ne trebaju plaćeni stručnjaci u ostvarenju nacionalnih interesa, naprotiv, ali se mora znati koje naručilac, a ko izvršilac posla, ko je nosilac interesa, a ko gap o narudžbini ta novac radi. Ne može izvršilac posla u Nacionalnom savetu glasati o visini svog honorara ili plate, ne može član Nacionalnog saveta glasati da se njemu da plaćeni honorarni posao, bez pravila o javnim nabavkama.

Stručnjaci potrebni za ostvarenje naših prava iz 4 oblasti nadležnosti moraju transparentno biti angažovani i u skladu sa Zakonom, posebno o javnim nabavkama. Niko ne može da bude angažovan da nešto stručno radi zato što je Bunjevac, pa još i član Nacionalnog saveta ili njemu blizak, nego mora biti angažovan po zakonitom postupku, zato što je pre svega stručnjak, bez obzira da li je Bunjevac. Po Zakonu o budžetskom sistemu, korisnici javnih sredstava su i pravna lica, kojima javna sredstva čine više od 50% ukupnih prihoda ostvarenih u prethodnoj godini (član 57 Zakona o budžetskom sistemu obavezuje na propisni postupak javnih nabavki robe i usluga).

Šta nam čelnici izbornih lista garantuju?

Pogledamo li imena nosilaca izbornih lista za ove izbore ispada da su to sve, skoro bez izuzetka, ljudi koji su bili članovi jednog ili oba raspuštena Nacionalna saveta Bunjevaca. To znači da su to ljudi za koje su i Bunjevci, ali i država, svojim pravosnažnim aktima našli da nisu u stanju da zakonito rukovode onim interesima nacije, koje je država Zakonom o nacionalnim manjinama dala nacionalnim manjinama na upravljanje. Šta je onda to što nama obećava da će oni drugi ili treći put biti malo bolji nego što su dokazano bili? Šta je to što nama garantuje da ćemo, ako izglasamo te liste, makar u samo prvom ili drugom kandidatu, uopšte imati Nacionalni savet? Ne vidimo šta nam to oni sada nude, a što prošlih puta nisu nudili, što će nam obezbediti funkcionisanje Nacionalnog saveta u punom mandatu i potpuno ostvarenje onih nacionalnih interesa, koji jesu u nadležnosti Nacionalnog saveta.

Na našoj listi nema imena bivših članova Nacionalnog saveta, nijednog saziva. Jednostavno smo smatrali da u taj savet sada treba da dođu novi ljudi, koji neće tražiti nikakvo uhlebljenje u nacionalnim interesima, nego koji će ići za njihovom afirmacijom u društvu i među Bunjevcima. Svi kandidati naše liste imaju rešenu životnu egzistenciju, imaju svoj posao, svoje izvore prihoda, a kandidaturu prihvataju jer im to nalaže savest, njihovi preci i potomci i velike kulturne i istorijske vrednosti koje teba sačuvati i razvijati, ne uplićući tu svoje materijalne interese. Nijedan kandidat sa naše liste, ni u podsvesti, nema kombinaciju ličnog uhlebljenja na interesu Bunjevaca.

Pitanje razbijanja nacionalnog korpusa u Subotici, pa atak na Sombor

Rascepkani interesi, koji nisu istovremeno i interesi Bunjevaca, dovode do organizacione rascepkanosti bunjevačkih institucija. U Subotici i okolini javlja se mnoštvo institucija, razbija se bunjevački korpus u sve sitnije delove, koji se jedni drugima suprotstavljaju interesima koji ne spadaju u interese bunjevačke nacije, ali jeste sigurno da to jeste interes onih kojima Bunjevci smetaju. Ti ljudi su te podvojenosti samo produbili, što se uostalom vidi i iz mnoštva izbornih lista u Subotici za ove izbora. To nije slučaj u Somboru, gde su svi Bunjevci objedinjeni u jednom Bunjevačkom kolu, no ne kažemo da nije bilo pokušaja usitnjavanja tog korpusa. Dosadašnji Nacionalni saveti ne samo da nisu radili na objedinjavanju bunjevačkog nacionalnog korpusa, nego su doprineli njegovom krunjenju u jedinice koje imaju sve manju i manju snagu u ostvarenju bunjevačkih nacionalnih interesa i sve veću afirmaciju ličnih interesa, koji na kraju zaboravljaju zajedničke interese Bunjevaca.

Interesi koje Nacionalni savet nije ostvario. Priznanje autohtonosti, državotvornosti i konstitutivnosti.

Kada smo radili na reafirmaciji Bunjevaca kao nacionalnosti, naglašavali smo da su Bunjevci autohton narod na ovim prostorima, da su oni državotvoran narod i da su oni konstitutivan narod na ovim prostorima i u ovoj državi.

Autohton zato što su stotinama godina, prvo sa Srbima, a posle i ostalim nacionalnostima, ovde živeli. Državotvoran zato što su oni bili odlučujući faktor kod odlučivanja da ovde bude ova država, kao njihova matična država, te su zajedno sa Srbima i ostalim Slovenima takvu, ali za svet relevantnu odluku, doneli na Velikoj narodnoj skupštini. Konstitutivni jer su oni, opet zajedno sa Srbima, bili ti koji su ishodili akt o slobodnom kraljevskom gradu Somboru, a na temelju sa Srbima sklopljenim dogovorom o alternativi, koji po svojoj sadržini ima elemente državnog uređenja, što su, opet na Velikoj narodnoj skupštini, odlučujuće učestvovali u konstituisanju ove države na ovom području. S obzirom da je Zakon o nacionalnim manjinama donet, ne za nacionalnosti kao što su Bunjevci, dakle, autohtoni, državotvorni i konstitutivni, nego za one koji imaju matičnu državu van granica ove zemlje, pa i pravnu i svaku drugu zaštitu prava koja nisu obuhvaćena Zakonom o nacionalnim manjinama od strane svojih matičnih država, tako Bunjevi ostaju uskraćeni, baš u ovim Zakonom neobuhvaćenim pravima, jer nema drugih propisa koji ih izjednačavaju sa većinskim narodom, ni u ovoj, ni u nekoj drugoj državi. Oni nisu ničija dijaspora kada izađu van granica ove zemlje, ako nemaju pasoš ove zemlje, za razliku od većinskog naroda koji je uvek dijaspora ove države. Ostvarenje tih prava mi jesmo zacrtali kao zadatak još pre osnivanja Nacionalnog saveta, ali su ti ciljevi u mnoštvu već pomenutih sukoba interesa potpuno zanemareni. To što njihovo ostvarenje nije zacrtano Zakonom o nacionalnim manjinama, ne oslobađa bunjevačke prvake, koji treba da su u Nacionalnom savetu, dužnosti ostvarenja tih prava, tim pre što smo ih mi imali pre nego što smo kao nacija bili zabranjeni.

Naime, u Zakonu o dijaspori i Srbima u regionu (Službeni glasnik RS br. 88/2009) Bunjevci se ne spominju. Ako se Bunjevac nađe bilo gde u svetu i ako nema državljanstvo Srbije, nema kome da se obrati u slučaju potrebe. Ostale nacionalne manjine to imaju, Mađari se mogu obratiti svojim konzulatima bilo gde u svetu, Hrvati i ostali isto tako, ali Bunjevci to nemaju po Zakonu o dijaspori i Srbima u regionu. U tom zakonu ima poglavlje “Očuvanje, jačanje i ostvarivanje veza matične države i dijaspore, kao i matične države Srba u dijaspori” i tu se Bunjevci ne spominju kraj dosta stidljivih priznanja države da ona jeste nama matična država. U nekim zemljama Bunjevci nisu priznati čak ni kao nacija, a da naša bunjevačka matična država nije stvorila zakonsku osnovu za pružanje potpore zahtevima tih Bunjevaca u tim zemljama da dobiju priznanje svojstva nacionalne manjine, jer nema propisa da su oni dijaspora ove države. Ima još puno posledica odnosa pripadnika jedne nacionalnosti sa svojom matičnom državom i tu je ostalo još mnogo posla, ali bunjevački prvaci u Nacionalnom savetu u tom pravcu nisu radili ništa. To jeste politički program naše liste.

Odlukama Velike narodne skupštine Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena u Novom sadu 25. novembra 1918. godine, konstatovano je da Bunjevaca i Srba ostaje van granica ove države i Kraljevina Srbija preuzima brigu za njih. Danas imamo Bunjevaca i u Mađarskoj, koji se samo bore za svoje nacionalno priznanje, ali u smislu ove odluke, mi imamo legitimno pravo da tražimo od svoje države da na osnovu te odredbe preduzima mere zaštite Bunjevaca i njihovih interesa.

Pitanje odnosa sa Bunjevcima Hrvatima.

Bunjevci i Bunjevci Hrvati su jedan svet. Oni su tako izvorno i postojali, još na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu, kada su Srbi , Bunjevci i ostali Sloveni odlučili da se pripoje Kraljevini Srbiji radi osnivanja Kraljevine SHS. Bilo je preko 80 Bunjevaca, a samo 2 Hrvata i to nisu bili Hrvati Bunjevci, nego izvorni Hrvati. Usled političkih događanja u Kraljevini Jugoslaviji, došlo je do podvajanja među Bunjevcima i tridesetih godina dolazi do izdvajanja Bunjevaca Hrvata iz Bunjevačkog kola u Somboru. Posle rata, Bunjevci su bili zabranjeni i našli smo utočište u takvoj situaciji, za očuvanje naših tradicionalnih i kulturnih vrednosti u “Vladimir Nazoru” i mi to priznajemo i “Vladimir Nazoru” i tadašnjem predsedniku Tuni Matariću. Onda je došlo vreme nacionalnog podvajanja u celoj Jugoslaviji, pa i kod Bunjevaca. S jedne strane manjka razumevanje za Bunjevce u “Nazoru”, a s druge strane nazire se mogućnost reanimacije bunjevačkog nacionalnog korpusa, te se sada reosniva Bunjevačko kolo u Somboru, na tradicijama starog Bunjevačkog kola, osnovanog 1921. godine. To, dakle, znači da se u tom svetu ljudi podvajaju samo u shvatanju da li su oni samo Bunjevci ili Bunjevci Hrvati, sve ostalo je ostalo. Ostali su rodbinski odnosi, ostala su prijateljstva, ostala su kumstva. To podvajanje sadašnja generacija je nasledila u već najmanje dve generacije, nacionalno izjašnjavanje svake strane je i legitimno, a što nije zajedničko. Nije sasvim zajedničko ni shvatanje naših 6, 7 izbornih lista i njihovih, koliko ih već ima, ali to samo govori o pluralizmu shvatanja i ništa više. Što se nas Bunjevaca tiče, a što se tiče dnevnih politika ovog ili onog dela istorije ovih krajeva, to ne bi smelo da utiče na naše odnose, jer smo mi i živeli i mislimo živeti u ovim krajevima stotinama godina, a to prevazilazi dnevne politike. Poštujemo Bunjevce koji se izjašnjavaju kao Hrvati i od njih očekujemo isto takvo uzvratno poštovanje. Uostalom, baš kao što i poštujemo i sve ostale ljude i nacije, koji sa nama ovde žive.

 

 

 

 

IZBORI 2014.

Lista broj 7. - "Bunjevačka liga" Branko Tot

 Bunjevacka Liga

   Na izborima za članove novog saziva Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine koji će bit održani 26. oktobra, pod rednim brojom 7 nalazi se lista "Bunjevačka liga" Branko Tot. Ova lista ima deset kandidata, med kojima su četri žene, dok najmlađi kandidat ima 22 godine.

Pridlagač liste je Udruženje „Bunjevačka liga“, a nosilac je Branko Tot.

   Lista zastupa program koji se bazira na nikoliko glavni tačaka, odnosno ciljova za koje će  se kandidati zalagat, a ko jedan od najvažniji je istaknuto ostvarivanje potpunog jedinstva Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine. Nuz plan da Nacionalni savit ubuduće postane osnovna institucija Bunjevaca, po programu liste je utvrđeno i da se privedu kraju svi započeti projekti dosadašnjeg Nacionalnog savita, a odnose se na udžbenike i standardizaciju bunjevačkog jezika.

   Kandidati s liste "Bunjevačka liga" Branko Tot takođe smatraje da je potribno što prija započet sve pripremne zakonske radnje kako bi Nacionalni savit Bunjevaca mogo da osnuje ustanove za sve četri oblasti za koje je zadužen - kultura, obrazovanje, obavištavanje i službena upotriba jezika i pisma.

V.K.

           

Lista kandidata

 

PROGRAM:

Udruženje „Bunjevačka liga“ je predlagač liste „Bunjevačka liga“ Branko Tot za izbore za bunjevački nacionalni savet. Kandidati koji sa ove liste nakon izbora 26. oktobra budu izabrani u bunjevački nacionalni savet zastupaće i sprovoditi program u cilju:

- prevazilaženja ranijih podela u bunjevačkom nacionalnom savetu i insistiranje na njegovom jedinstvu

- utvrđivanje bunjevačkog nacionalnog saveta kao osnovne institucije bunjevaca

- stvaranje ustanova za sve 4 oblasti za koje je nacionalni savet po zakonu nadležan

- sprovođenje započetih programa nacionalnog saveta u pogledu standardizacije bunjevačkog jezika, izrade udžbenika i drugo.

Na listi se nalazi 10 kandidata od kojih su 4 žene. Po obrazovanju na listi se nalaze pravnici, nastavnici, penzioneri, preduzetnici...

Najteži zadatak bunjevačkog nacionalnog saveta će biti ostvariti jedinstvo svih članova saveta, imajući u vidu da su uglavnom svi kandidati na listama isti oni koji su u dva mandata učestvovali u rušenju bunjevačkog nacionalnog saveta. Kroz dva raspuštanja bunjevačkog nacionalnog saveta izgubljene su dve dragocene godine za vreme kojih je bunjevački nacionalni savet mogao završiti više poslova. Ovo će biti imperativ budućih članova bunjevačkog nacionalnog saveta sa liste „Bunjevačka liga“ Branko Tot jer se opravdano da pretpostaviti da će akteri ranijih raspuštanja nacionalnog saveta ukoliko ponovo dobiju mandat od bunjevaca nastaviti sa istom praksom i da će svoje lične interese ponovo staviti ispred interesa bunjevačkog nacionalnog saveta a samim tim i bunjevačke nacionalne manjine.