U programu „Saveza bački Bunjevaca” stoji da radimo na očuvanju nacionalnog identiteta Bunjevaca ko autohtone nacionalne manjine u Republiki Srbiji.
„Savez bački Bunjevaca” izlazi na izbore za Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine sa listom „Bunjevci za svoj identitet”. To znači da se mi ne borimo za bilo koju vlast u državi, odnosno državu ko taku, neg za ostvarivanje prava u državi u kojoj živimo, brez obzira na vlast. Ta prava odnose se prvenstveno na svoj identitet, odnosno na svoje ime, na svoj jezik, na obrazovanje, na informisanje, na očuvanje kulture, na nigovanje tradicije...
Na tom putu imali smo do sad i neostvareni ciljova i uspiha. Od neostvareni ciljova navešću samo jedan – ričenica „Država Srbija pripoznaje Bunjevce ko autohton južnoslovenski narod” bila je zapisana ko transparent i smatrala bi se najvećim uspihom bunjevačke zajednice. Iz tog razloga ova ričenica bila je direktan povod da se Skupštini Vojvodine od strane Nacionalnog savita podnese zahtiv da se naredba da Bunjevci ne postoje neg se imaje smatrat Hrvatima, deklaracijom Skupštine Vojvodine proglasi aktom asimilacije i tako otklone svi nesporazumi i sve poslidice kadgod donete take naredbe, al je činjenica da akt deklaracije do sad nije razmatran. Ako budemo imali uslova, ponovićemo taj zahtiv, jel se tim pokaziva stvaran i iskren odnos prema identitetu.
Jedan od uspiha je proglašenje bunjevačkog jezika ko službenog jezika u Subatici. Smatram da sam tom činu, ko tadašnji član Nacionalnog savita i lično doprino, iako je potribno kazat da je najveći doprinos dala pridsidnica Nacionalnog savita i tadašnji gradonačenik Subatice. Postignuti su dobri rezultati kad je jezik u pitanju, al lično smatram da su ostali nerišeni problemi koji su zasigurno rezultat zajedničkog življenja u višenacionalnoj sridini u Subatici. Ko primer navodim da se po utvrđenom bunjevačkom jeziku varoš u kojoj živimo zove Subatica. Međutim i svećenik Blaško Rajić varoš u kojoj živimo zvao je Subotica i u pismama Zvonka Bogdana ne piva se o Subatici nego o Subotici. Nek to ostane za stručnu raspravu. Mi triba da se ponosimo da je bunjevački jezik priznat i da je službeni jezik u Subatici.
„Savez bački Bunjevaca” zalagaće se da se odnosi dalje razvijaje. Smatram da su bili dobri odnosi i da smo zajedno radili u prithodnom sazivu Nacionalnog savita, sve do prid same izbore sadašnjeg saziva Savita. Tad je zahtivano od pojedinaca da se formira samo jedna lista za izbore, što znači da izbora ne bi ni bilo, tumačeć to zajedništvom. U ime „Saveza bački Bunjevaca” tom sam se suprotstavio i argumentovano obrazložio, al sam bio optužen za razdor. Tu su nastali problemi koji su na žalost aktuelni i danas. Ja sam, ko i ljudi bliski mojem stavu, potpuno ignorisan od članova Nacionalnog savita ko da i ne postojim u bunjevačkoj zajednici.
Razlog izlaska na zakazane izbore za nov saziv Nacionalnog savita 8. novembra upravo je u namiri da budemo prisutni u Savitu i da, ukoliko budemo mogli, doprinesemo promini loši odnosa i uspostavljanju stvarnog jedinstva.
„Savez bački Bunjevaca” je bunjevačka politička stranka koja je učestvovala u Skupštini Subatice u okviru vlasti i na taj način ostvarivala velike koristi za bunjevačku zajednicu kroz politički rad i to dugi niz godina. Skupštinu sam ko odbornik „Saveza bački Bunjevaca” napuštio ne zbog sukoba sa vlašću u varoši, neg zbog problema oko kupovine takozvane „Bunjevačke kuće” u Subatici. Kuća više nije „Bunjevačka”, sad je varoška. Nakon izlaska iz Skupštine nismo javno istupali u namiri da se ne stvaraje novi problemi. Šta će i kaka će bit konačna namina ovog objekta ostaje da se vidi.
Zalaganje „Saveza bački Bunjevaca” biće da se bunjevačkoj zajednici obezbedi objekat sa svim pratećim troškovima i tako omogući rad bunjevački ustanova i da od tog ima korist bunjevačka zajednica.
„Savez bački Bunjevaca” pomago je rad i razvoj bunjevačke zajednice na više načina. Navešću nike:
– Osnovo je i potpuno uredio i opremio objekat u Novom Sadu (Petra Kočića 1). To je u suštini bio Dom za studentkinje iz naši krajova koje su studirale u Novom Sadu. Imale su sa svojim okruženjom uslove za boravak i rad gotovo bresplatno. Objekat je vraćen varoši, oprema uništena, a sve zbog odnosa sadašnjeg Nacionalnog savita koji od kako je formiran ni jedan dinar nije odobrio po konkursima na osnovu koji je taj Dom održavan. Napominjem samo da je Dom otvorio tadašnji gradonačelnik Novog Sada u prisustvu pridstavnika Nacionalnog savita. Objekat više nije moguće obnovit, al je zadržano Udruženje „Bunjevački kulturni centar Novi Sad” i naše nastojanje biće da se ovo Udruženje održi i da, na žalost, u skromnijim uslovima dalje radi dok se ne steknu bolji uslovi i ponovno razumivanje zajednice, odnosno Nacionalnog savita, čemu se nadamo.
– Pomago je rad Udruženja „Bunjevački omladinski centar” u Subatici. Osnovna dilatnost bila je rad sa mladima i to prija svega na polju informisanja na bunjevačkom jeziku za mlade i na polju razvoja informatike i korišćenja računara. Sve je pristalo kad je Savit u sadašnjem sazivu odbio bilo kakvu dalju podršku projektima na osnovu koji je to funkcionisalo i učionica više ne postoji. Prostor je vraćen varoši iz finansijski razloga, a oprema i računari stoje neupotribljivi. Nastojaćemo da bar u nikoj miri obnovimo taj rad tako da se odnosi u novom Nacionalnom savitu promine u pozitivnom smeru. U istoj učionici radila je redakcija mladi na izdavanju Lista za mlade na bunjevačkom jeziku „Bocko”. U jednom periodu članovima redakcije bila je obezbeđena i pomoć u vidu „stipendije”, a nuz pomoć Savita i „Bunjevačkog informativnog centra”. List za mlade „Bocko” je i distribuiran priko „Bunjevački novina”. Finansiranje je bilo obezbeđeno putom projekata nuz pozitivno mišljenje Nacionalnog savita sve do novog, sadašnjeg, saziva kad je ta pomoć potpuno blokirana i redakcija praktično pristala radit. „Bunjevački omladinski centar” uspio je ovaj uredno registrovan medij za mlade na bunjevačkom jeziku sačuvat i on i danas izlazi, na žalost, u zdravo smanjenom obimu i s daleko manje saradnika.
Naše nastojanje biće da se medij za mlade sačuva i pomogne pozitivnim odnosom novog saziva Nacionalnog savita i da se ponovo formira redakcija od učenika koji uče bunjevački jezik.
Da zaključim – „Savez bački Bunjevaca” je postavio listu pod osnovnim nazivom „Bunjevci za svoj identitet” i naša je namira da utičemo na prominu odnosa u cilju očuvanja identiteta, svojeg imena, jezika, obrazovanja, informisanja, kulture, tradicije... Smatramo da su sadašnji odnosi, na žalost, poremećeni u bunjevačkoj zajednici. Smatramo da je bunjevački birački spisak opterećen velikim brojom birača koji, na žalost, nemaje veze s bunjevačkom zajednicom, ko poslidica raniji odnosa u formiranju spiska. Ako budemo mogli, tražićemo reviziju biračkog spiska bunjevačke nacionalne manjine. Moram kazat da trenutno ne vidim mogućnost za stvarnim prominama, al triba imat nade i triba nastojat da se take promine dese. Smatramo neophodnim da Bunjevci imaje dobru saradnju sa Srbima, al i s Mađarima i Hrvatima ko najvećim manjinskim zajednicama u ovoj sridini.
„Savez bački Bunjevaca” zalagaće se da do izbora naši članova i promina u Nacionalnom savitu bunjevačke nacionalne manjine dođe.
Mirko Bajić
Lista 3: „Bunjevci za svoj identitet – Savez bački Bunjevaca”